Položaj kulture, a prije svega pozorišta, i kako kulturu i umjetnost doživljava naša politička elita su glavne teme kojima se ova predstava bavi.

Položaj kulture, a prije svega pozorišta, i kako kulturu i umjetnost doživljava naša politička elita su glavne teme kojima se ova predstava bavi.

Hasanaginica je biser i bošnjačke, i bosanske, i evropske i svjetske kulturne baštine. J. W. Goethe za Hasanaginicu je rekao da je „jedna od najljepših balada svjetske književnosti“.

Kada sam odlučio da se bavim Joneskom, prva pomisao mi je bila kako komadi apsurda danas nose nove izazove za tumačenja, jer živimo mnogo veći apsurd. Jedno otvaranje dnevnih vijesti ima više apsurdnih situacija nego čitav Joneskov opus.

Vjerujem da svi mi, kao glavna junakinja ove priče, izvjesna gospođa Mira, ponekad poželimo nestati. Na primjer, ja upravo sada, dok pišem ovaj tekstić za afišu, to baš intenzivno želim, i ponavljam tiho magične riječi mađioničara Veličanstvenog Veljka...

Ovo je drama za sve žene koje gledaju u crno nebo, čekajući zvijezdu padalicu da im ostvari želju i pruži spas, onda kada se čini da svemir šuti. Niste same.

Predstava je, kao i tekst, zamišljena kao posveta svim Mostarcima, onima koji su ostali u gradu i onima koji su ga napustili, ali i onima koji ga i dalje napuštaju, i onome što je nekada bio i što je sada grad Mostar.

Nema veće snage od vremena i većeg manipulatora od života. Život nas uhvati na prepad dok smo mladi, pokaže nam stotine puteva i prepusti vremenu. Mi onda lutamo tim putevima, nekad zalutamo, nekad se vratimo.... Maštamo probamo... I onda se jedno jutro (a to se, vjerujem, svakom dogodilo)

Kad danas u Bosni i Hercegovini čitamo eseje francuskog Libanonca Amina Maaloufa napisane prije dvadesetak godina, čine se tako inspirativni i na svakoj drugoj stranici imamo potrebu glasno se s autorom složiti.